Budući da prikupljanje podataka o prekidima trudnoće u BiH nije redovno, statistički podaci o namjernom pobačaju u BiH nisu dostupni. Raspoloživi podaci na temelju kojih se procjenjuje broj namjernih pobačaja u BiH su rezultat cross-sekcione studije sprovedene 1998 na uzorku od 1000 žena reproduktivne dobi od 15-49. godine, koje su udane ili žive u zajednici sa muškarcem.

Rezultati ove studije pokazuju da je skoro svaka treća žena imala namjerni prekid trudnoće, od čega je 7% žena imalo namjerni prekid trudnoće prije prvog poroda, a gotovo 51 % žena je imalo namjerni prekid trudnoće između prvoga i posljednjeg porođaja.

Od ukupnog broja ispitanica koje su izvijestile da su izvršile prekid trudnoće, njih 12% je imalo neku komplikaciju. Ukupno 14% žena je izjavilo da su nakon prekida trudnoće bile depresivne, od čega 10% veoma depresivne.

Žena koja prihvati namjerni prekid trudnoće kao metodu planiranja porodice do svoje 24 godine već ima 1,5 pobačaja, do 34. godine 3, do 49. godine 4,5, a kada pređe pedesetu iza sebe već ima preko pet namjernih pobačaja.

U svijetu se desi oko 80 miliona neplaniranih trudnoća godišnje, od kojih 58% završi abortusom.

U zemljama Istočne Evrope oko 90% neplaniranih trudnoća završi abortusom.

Procjenjuje se da dnevno 126.575 žena širom svijeta uradi abortus.

Procjenjuje se da se dnevno širom svijeta desi 219.178 neplaniranih trudnoća.

Ukoliko imate redovne odnose i ne koristite kontracepciju, imate 85% šansi da ostanete trudni unutar perioda od godine dana. Da li to želite?

Detaljnije

Legalni prekid trudnoće je jedna od najčešće izvođenih ginekoloških operacija.
U BIH legalni prekid trudnoće se vrši obično u 8-oj sedmici, a najkasnije u 10-oj sedmici trudnoće i spada u domenu ginekologije.
Prekid trudnoće je regulisan Zakonom o postupku prekida trudnoće u zdravstvenim ustanovama. Prema zakonskim odredbama prekid trudnoće se može izvršiti samo na zahtjev trudnice ako je trudnoća stara manje od 10 sedmica. Za prekid trudnoće lica mlađeg od 16 godina potrebna je pismena saglasnost roditelja, odnosno staraoca. Uslove za prekid trudnoće do desete sedmice utvrđuje doktor specijalista ginekologije i akušerstva.
Zakonski pobačaj u trudnoćama starijim od 10 sedmica se vrši samo u iznimnim slučajevima, ukoliko je ugroženo zdravlje majke i u nekim socijalnim slučajevima. Za vršenje ovog abortusa neophodno je pismeno odobrenje komisije sastavljene od tri doktora i socijalnog radnika koji donose odluku u slučaju da postoje stvarni razlozi.
Prekid trudnoće starije od 10 sedmica bez odobrenja komisije je nedozvoljen ako ga vrši trudnica sama na sebi, a kriminalan ako ga vrši bilo koje stručno ili nestručno lice.

Odmah nakon učinjenog namjernog prekida trudnoće svaka žena treba izabrati odgovarajuću metodu kontracepcije kako ne bi ponovila isto iskustvo. U tome vam može pomoći vaš ginekolog.

Sa odabranom metodom kontracepcije trebate započeti odmah nakon prekida trudnoće.

Budući da partner ima veliku ulogu u reproduktivnom zdravlju žene, on treba biti uključen u proces odabira metode kontracepcije.

Nekada partneri mogu odbijati kontracepciju zbog pogrešnih shvatanja ili predrasuda o sigurnosti metoda, neželjenim pojavama ili raspoloživosti metode, a neki opet vjeruju da planiranje porodice vodi nevjernosti ili mješanju u Božije stvari prokreacije.

Odabir metode kontracepcije treba da bude u dogovoru sa partnerom. Ako se partner ne slaže sa ženinim odabirom metoda kontracepcije, preporučuje se da žena sama odluči o svojoj zaštiti bez partnerovog znanja.

Posljednju riječ u odabiru metoda kontracepcije treba da ima žena.

Procedure pobačaja sada - Medikamentozni pobačaj
Ukoliko je trudnoća mlađa od 49 dana (7 sedmica) može se raditi medikamentozni pobačaj. Idealno, žena bi trebala ležati u bolnici nakon primjene sredstava koji izazivaju pobačaj. Međutim žena može izabrati boravak u svojoj kući nakon bolničke aplikacije lijekova koji izazivaju prekid trudnoće. Izbacivanje ploda dešava se u roku od 4-6 sati kod 90% žena.
Nakon primjene ovih sredstava mogu se javiti sljedeće neželjene pojave koje su uobičajene: bolovi u trbuhu, krvarenje jačine menstrualnog krvarenja (90% slučajeva), proljev (10-30%), povraćanje (10-45%), mučnina (40-70%), te rijetko glavobolja, jeza, drhtavica.
Unutar 15 dana od medikamentoznog prekida trudnoće, žena treba posjetiti svog ginekologa koji treba da potvrdi da li je pobačaj dovršen, da isključi infekciju i da isključi komplikacije. Ukoliko pobačaj nije potpun on se dovršava vakuum aspiracijom.

Hirurški pobačaj
Kiretaža i vakuum aspiracija je odgovarajući način prekida trudnoće starosti od 7 do 10 sedmica trudnoće. Može se raditi u lokalnoj ili općoj anesteziji.

Učestalost komplikacija je proporcionalna starosti trudnoće, najmanje je komplikacija kod prekida trudnoće starosti od 7-10 sedmica. Ovisno o vremenu kada se javljaju, komplikacije mogu biti neposredne, komplikacije u prvim sedmicama i kasne.

Neposredne komplikacije:

• Krvarenje:

Jako krvarenje nakon namjernog prekida trudnoće javlja se u oko 5% slučajeva.

• Razdor grlića materice:

Rizik povrede grlića materice je manji što je trudnoća niža i što je ginekolog koji izvodi pobačaj iskusniji.

• Probijanje zida materice:

Predstavlja tešku komplikaciju, koja je praćena jakim krvarenjem i povredom organa zdjelice i trbuha. Rizik probijanja zida materice je manji što je trudnoća niža i što je ginekolog koji izvodi pobačaj iskusniji.

Komplikacije u prvim sedmicama:

• Nepotpuni pobačaj:

Zaostajanje tkiva ploda zahtijeva ponovni ulazak u šupljinu materice i ponovnu kiretažu.

• Infekcije:

Infekcije genitalnog trakta nastaju u oko 10% slučajeva. Zahtijevaju liječenje antibioticima.

• Sepsa

Sepsa predstavlja izuzetno tešku komplikaciju zbog koje se može javiti smrtni ishod.

• Emocionalna bol

Kasne komplikacije:

• Rh senzibilizacija:

Rh negativne trudnice nakon prekida trudnoće moraju primiti anti D imunoglobulin, u protivnom naredna trudnoća se očekuje sa komplikacijama.

• Infertilitet:

Kao posljedica grubo izvedene kiretaže može doći do uništenja bazalnog sloja endometrija uslijed čega dolazi do sljepljivanja prednjeg i zadnjeg zida materice, izostanka menstruacije i steriliteta. Ovo stanje je poznato kao Aschwerman-ova bolest.

• Slabost grlića materice:

Može kompromitovati narednu trudnoću u smislu veće vjerovatnoće spontanih pobačaja ili prijevremenog porođaja.

• Psihičke posljedice nakon izvršenog prekida trudnoće:

Oko 40% žena nakon prvog namjernog prekida trudnoće ispoljava neurotične reakcije čak godinu dana nakon prekida. Veliki broj žena po učinjenom namjernom prekidu trudnoće se nalazi u stanju depresije, lošeg raspoloženja, gubitka povjerenja u svoje sposobnosti, pati od nesanice i pokazuje manju  radnu sposobnost.

Spontani pobačaj je prekid trudnoće nastao bez ikakvih vidljivih uticaja spolja. Uzroci spontanog pobačaja su raznovrsni i mogu poticati od ploda ili same trudnice.

Namjerni pobačaj (izazvani, arteficijalni abortus) se izvodi kada je:

• ugroženo zdravlje ili život majke,
• kada se želi spriječiti završetak trudnoće koja je posljedica silovanja ili incesta,
• kada se želi spriječiti rađanje djeteta sa ozbiljnim medicinskim problemima,
• kada majka smatra da ne može da podiže dijete.

Iako je namjerni prekid trudnoće kod nas zakonsko pravo žene, doktori svjesni veoma štetnih posljedica i komplikacija koje prate ili mogu da prate namjerno prekidanje trudnoće, ističu da prekid trudnoće ne smije biti metoda planiranja porodice, treba ga izbjegavati i nastojati da se zamjeni što širom primjenom kontracepcije.

Namjerni prekid trudnoće ne treba biti način planiranja porodice.

Egipatski papirus iz Petre poznat kao "Kahun papirus", oko 1850. godine prije Krista izvještava o različitim vaginalnim pastama, dobivenim iz ekstrakta akacije, gumiarabike koja fermentacijom otpušta kiseline koje su spermicidne.

Na sanskrtu se opisuju različite magijske metode kao i neke racionalne, poput izbjegavanje spolnog odnosa ili primjene vaginalnih tampona nekih soli otopljenih u ulju. Već u to doba postoji erotična literatura koja upućuje na različite prakse u spolnom životu.

Biblijski testament govori o praksi izbacivanja ejakulata po zemlji, prije spolnog odnosa. Ovo je metoda koja je preživjela vjekove i održala se do današnjeg dana u nekim udjelovima svijeta.

U staroj Grčkoj Platon, Aristotel, i Hipokrat su raspravljali o kontroli rađanja kao o važnom segmentu ljudskog života. Kontrola rađanja našla je svoje mjesto u Hipokratovoj zakletvi.

Soranus, veliki grčki ginekolog i liječnik Starog svijeta napisao je najveći izvještaj o kontracepciji koji se smatra prvim ginekološkim priručnikom, koji se citirao do 19. stoljeća. Opisao je brojne preventivne tehnike vaginalne zaštite i primjenu ekstrakata različitog bilja. Prvi je napravio distinkciju između kontraceptiva i abortiva te dao pregled indikacija i kontraindikacija za primjenu pobačaja.

Aristotel u knjizi "Historia Animalium" koja datira iz IV vijeka prije nove ere piše: "Neki spriječavaju začeće podmazujući maternicu na koju padne sjeme uljem cedra ili tamjanom pomiješanim sa maslinovim uljem".

Stari Rimljani utvrđuju primjenu kondoma od kozjeg mjehura.

Rhazes, veliki perzijski liječnik (850-923) kao i Avicena (980-1037), veliki arapski liječnik u srednjem vijeku, kontracepciju smatraju legitimnim djelom medicinske prakse, te navode brojne racionalne metode kontracepcije, masti, metode barijere i prekinuti snošaj.

U Evropi, u srednjem vijeku i renesansi cijene se metode starih Grka i Rimljana kao i arapske medicine, do pojave Tome Akvinskog (1225-1274) i dominacije katoličanstva kada se osuđuje prakticiranje kontracepcije i smatra se "porokom protiv prirode". Druge kršćanske religije imaju slična stajališta ali su posljednjih desetljeća prilagodile stajališta civilnim zakonima svojih država.

U 18. vijeku pojavljuju se kondomi napravljeni od životinjskih crijeva. Bili su prilično skupi, što je za nesretnu posljedicu imalo njihovu višekratnu upotrebu. Ova vrsta kondoma je u to vrijeme opisivana kao "oklop protiv zadovoljstva, a paukova mreža protiv infekcije".

Gumeni prezervativ razvijen je neposredno nakon pojave vulkanizacije. Kako se tehnologija proizvodnje gume unapređivala, tako su i kondomi postajali sve pouzdaniji, udobniji i raznovrsniji.

Kontraceptivna pilula pojavila se kao odgovor na veliki porast stanovništva poslije Drugog svjetskog rata. Doktori Gregori Pinkus i Džon Rok 1950. godine počinju da istražuju razne hormone i 1956.godine u Porto Riku doktor Pinkus objavljuje otkriće pilule.

Moderna era donosi nove mogućnosti, zahvaljujući razvoju medicine i tehnike, pismenosti stanovništva i prisutnosti sve veće demokratizacije prema kontroli rađanja. Podrška planiranja porodice temelji se na ljudskim pravima, individualnim slobodama, zdravlju i dobrobiti ljudi prvenstveno žena.

Kontracepcija je osnova za svako dobro planiranje porodice čija namjena i svrha je željeno, zdravo i sretno dijete.

Od ovih drevnih vremena pa do početka XX stoljeća postojali su različiti recepti i metode koje su se temeljile na umetanju u vaginu ekstrakata različitih bilja, sjemenki koje su u vagini otpuštale kiseline koje su djelovale tako što su uništavale spermatozoide, savjetovalo se izbjegavanje spolnih odnosa i prosipanje sjemena izvan rodnice kao načinima spriječavanja neželjene trudnoće, pa do primjene primitivnih prezervativa pravljenih od kozjeg mjehura ili životinjskih crijeva.

Krajem XIX stoljeća po prvi put se spominje termin ovulacija. Bread 1879. i Prenant 1898. godine utvrđuju da tokom trudnoće izostaje ovulacija - sazrijevanje folikula jajnika i izbacivanje jajne ćelije iz jajnika.

Početkom XX stoljeća, Ludwig Haberlandt, profesor fiziologije na univerzitetu u Insbrucku sprovodi prva ozbiljna istraživanja, a 1924 godine dokazuje da menstrualnim ciklusom upravljaju hormoni koji se stvaraju u mozgu i jajnicima. U svojim pokusima otkriva način na koji se može spriječiti ovulacija i time praktično otkriva osnovni princip djelovanja pilule.

U periodu od 1929-1935. godine izolirani su estrogeni; 1929. godine Doisy je izolirao estron, 1930. Marrian estriol, a 1935. Mec Corquodale estradiol.

1931. godine Haberland je predložio kontrolu rađanja upotrebom ženskih spolnih hormona.

1934. godine četiri grupe istraživača, gotovo istovremeno neovisno jedni od drugih, su izolirali drugi ženski spolni hormon progesteron.

1936. godine na zečicama je demonstrirana inhibicija ovulacije sa progesteronom, a četiri godine kasnije to je postignuto primjenom estrogena.

Od tog perioda postaje jasno da ženski spolni hormoni reguliraju plodnost i da se uz pomoć njih može postići zaštita od neželjenog začeća. Ostaje otvoreno pitanje kako ova saznanja prenijeti u praktičnu primjenu.

Nakon smrti Haberlanda, njegovu ideju preuzimaju istraživači u SAD-u.
Gregory Pincus, nakon niza godina o ispitivanja na eksperimentalnim životinjama, razvija hormonsku oralnu pilulu, pod nazivom Enovid. Ova pilula u SAD-u biva odobrena u novembru 1959. godine za liječenje bolnih menstruacija, a 1962. godine za spriječavanje trudnoće.

U Berlinu, u firmi Schering grupa hemičara uspijeva proizvesti ženske spolne hormone.

Schering AG, 1961. godine proizvodi Anovlar, prvi oralni kontraceptiv koji se pojavio na tržištu Evrope i Australije. U usporedbi sa Pinkusovom pilulom, doza hormona već je upolovljena sa 100 mikrograma estrogena, koliko se nalazilo u Pinkusovoj piluli, na 50 mikrograma.

Prekid trudnoće bi trebao da se svede samo na one slučajeve u kojima je došlo do greške u korištenju pojedine metode kontracepcije, a ne da služi kao metoda planiranja porodice. Stoga svaka samosvjesna žena koja vodi računa o sebi i svom reproduktivnom zdravlju treba blagovremeno da prihvati odgovarajući metod kontracepcije.

To je danas sasvim moguće zahvaljujući postojanju različitih vrsta kontraceptiva. Pred ženom kod nas stoje na raspolaganju više različitih vrsta hormonskih oralnih kontraceptiva - pilula i unutarmateričnih uložaka popularno nazvanih "spirala", tako da svaka žena može izabrati njoj prihvatljivu metodu i odgovarajuće kontraceptivno sredstvo. Postojanje više različitih vrsta pilula daje Vam mogućnost da izaberete idealno kontraceptivno sredstvo koje odlično podnosite i koje vam pruža sve ono što želite i trebate od jednog kontraceptivnog sredstva.

Drage dame brinite o sebi i svom reproduktivnom zdravlju.

Što je Pearl indeks niži to je metoda efikasnija.

Podaci o pouzdanosti kontraceptivnih metoda pokazuju da su pilula i unutarmaterični sistem (spirala) najefikasnije metode kontracepcije.

Pouzdanost kontraceptivne metode se procjenjuje kod takozvane perfektne i tipične upotrebe.

Perfektna upotreba kontraceptivne metode podrazumijeva upotrebu po uputstvu, odnosno upotrebu bez grešaka pri korištenju.

Tipična upotreba je upotreba pri kojoj žene ne slijede uputstvo u potpunosti; npr. preskoče jednu ili više pilula ili odlijepi se prijevremeno kontraceptivni flaster ili koriste, povremeno, lijekove koji mogu uticati na efikasnost kontraceptivne metode i sl.