Najstariji pisani dokument o prevenciji neželjenog porođaja datira iz Kine, oko 2700 godine prije Krista. To su upute o mogućoj kontracepciji i o sredstvima koja mogu izazvati pobačaj.

Egipatski papirus iz Petre poznat kao "Kahun papirus", oko 1850. godine prije Krista izvještava o različitim vaginalnim pastama, dobivenim iz ekstrakta akacije, gumiarabike koja fermentacijom otpušta kiseline koje su spermicidne.

Na sanskrtu se opisuju različite magijske metode kao i neke racionalne, poput izbjegavanje spolnog odnosa ili primjene vaginalnih tampona nekih soli otopljenih u ulju. Već u to doba postoji erotična literatura koja upućuje na različite prakse u spolnom životu.

Biblijski testament govori o praksi izbacivanja ejakulata po zemlji, prije spolnog odnosa. Ovo je metoda koja je preživjela vjekove i održala se do današnjeg dana u nekim udjelovima svijeta.

U staroj Grčkoj Platon, Aristotel, i Hipokrat su raspravljali o kontroli rađanja kao o važnom segmentu ljudskog života. Kontrola rađanja našla je svoje mjesto u Hipokratovoj zakletvi.

Soranus, veliki grčki ginekolog i liječnik Starog svijeta napisao je najveći izvještaj o kontracepciji koji se smatra prvim ginekološkim priručnikom, koji se citirao do 19. stoljeća. Opisao je brojne preventivne tehnike vaginalne zaštite i primjenu ekstrakata različitog bilja. Prvi je napravio distinkciju između kontraceptiva i abortiva te dao pregled indikacija i kontraindikacija za primjenu pobačaja.

Aristotel u knjizi "Historia Animalium" koja datira iz IV vijeka prije nove ere piše: "Neki spriječavaju začeće podmazujući maternicu na koju padne sjeme uljem cedra ili tamjanom pomiješanim sa maslinovim uljem".

Stari Rimljani utvrđuju primjenu kondoma od kozjeg mjehura.

Rhazes, veliki perzijski liječnik (850-923) kao i Avicena (980-1037), veliki arapski liječnik u srednjem vijeku, kontracepciju smatraju legitimnim djelom medicinske prakse, te navode brojne racionalne metode kontracepcije, masti, metode barijere i prekinuti snošaj.

U Evropi, u srednjem vijeku i renesansi cijene se metode starih Grka i Rimljana kao i arapske medicine, do pojave Tome Akvinskog (1225-1274) i dominacije katoličanstva kada se osuđuje prakticiranje kontracepcije i smatra se "porokom protiv prirode". Druge kršćanske religije imaju slična stajališta ali su posljednjih desetljeća prilagodile stajališta civilnim zakonima svojih država.

U 18. vijeku pojavljuju se kondomi napravljeni od životinjskih crijeva. Bili su prilično skupi, što je za nesretnu posljedicu imalo njihovu višekratnu upotrebu. Ova vrsta kondoma je u to vrijeme opisivana kao "oklop protiv zadovoljstva, a paukova mreža protiv infekcije".

Gumeni prezervativ razvijen je neposredno nakon pojave vulkanizacije. Kako se tehnologija proizvodnje gume unapređivala, tako su i kondomi postajali sve pouzdaniji, udobniji i raznovrsniji.

Kontraceptivna pilula pojavila se kao odgovor na veliki porast stanovništva poslije Drugog svjetskog rata. Doktori Gregori Pinkus i Džon Rok 1950. godine počinju da istražuju razne hormone i 1956.godine u Porto Riku doktor Pinkus objavljuje otkriće pilule.

Moderna era donosi nove mogućnosti, zahvaljujući razvoju medicine i tehnike, pismenosti stanovništva i prisutnosti sve veće demokratizacije prema kontroli rađanja. Podrška planiranja porodice temelji se na ljudskim pravima, individualnim slobodama, zdravlju i dobrobiti ljudi prvenstveno žena.

Kontracepcija je osnova za svako dobro planiranje porodice čija namjena i svrha je željeno, zdravo i sretno dijete.